Među prognanima koji su 5. avgusta 1995. godine morali da napuste svoje kuće bila je i Nada Sedlan, samohrana majka, koja je iz okoline Kline pobjegla sa četvoro maloljetne djece. Uspomene ni danas, 20 godina posle “Oluje”, nisu izblijedjele.
Dana porodične sreće u Gračacu kod Knina, u kome je porodica Sedlan, živjela do “Oluje”, Nada se nerado priseća. Jesen 1994. odnijela joj je supruga, koga su sa još dvadeset jednim Krajišnikom Hrvati ubili na prvoj liniji fronta. Narednog ljeta, sa četvoro maloljetne djece, od kojih je najstarije imalo 12 godina, Nada je krenula u neizvjesnost.
-To je izmoreno, ispaćeno, dva ćebeta, jedno dole, jedno na njih... Da je bilo teško, bilo je. Svega se toga prisjetim, ali šta? Najbitnije je da sam njih spasila- priča Nada.
Njena kćerka Dobrila, koja je tada imala osam godina, kaže da se svega sjeća, da su nekoliko noći spavali na livadi.
Po dolasku u Srbiju, 24 dana su boravili u Nišu, a potom u Beloj Palanci, gdje su djeca zvršila školu. Kćerke su se u međuvremenu udale i postale majke, a sinovi se nisu oženili.
-Što sam starija to mi je sve teže, svake noći kada legnem slike mi se vraćaju, baš mi je teško- kaže Nadina druga kćerka Daliborka.
Dobrila navodi da im je jedina uspomena iz Hrvatske fotografija koju je majka pokupila na brzinu.
-Stariji brat stalno priča kako bi da se vrati i nas vuče, što smo starije to je teže, ali straha ima, jer su posledice ostale- kaže Daliborka.
Majka Nada i dalje živi u kolektivnom centru u Beloj Palanci. Iako je dočekala unuke, kaže nije to to. Vjeruje da će doživjeti da ponovo ode u rodni Gračac i da posle mnogo godina posjeti napušteno imanje i obiđe suprugov grob.
(RTS)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
